Sretan Uskrs
Sretan Uskrs, 4. travnja, svim vjernicima koji slave ovaj veliki kršćanski praznik, želi Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.Prenosimo Uskrsnu poslanicu 2010. kotorskog biskupa msgr. Ilije Janjića.
"Vjerni Božji puče Kotorske biskupije, Dragi svećenici, poštovani redovnici i redovnice,
Sretan vam Uskrs!
Puninu značaja sadržaja Svetkovine Uskrsa trebamo tražiti u Radosnoj vijesti Evanđelja, koju nam apostol Ivan stavlja na razmišljanje: „Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“ (Iv 20,1) Njezina tjeskoba i uznemirenost nakon onog prvog Velikog Petka potakle su je na posjet Kristovu grobu. Tamu tuge koja je zahvatila njezinu dušu nije raspršila svjetlost ranog jutra. Bol, koja je razdirala njenu dušu, još je više porasla. Strašan prizor Isusove smrti nije mogla zaboraviti. Na grobu doživljava novo razočaranje, kamen s groba je dignut, u grobu nema njezinog Učitelja. Grob je prazan! Ta ju je spoznaja natjerala na bijeg, mora s nekim podijeliti svoj strah, pošla je k Šimunu Petru i onom drugom učeniku kojega je Isus ljubio. Reče im: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše.“ (Iv 20, 2b) U očaju izrekla je svoju sumnju.
Dvojica apostola nisu se upustili u dijalog s Marijom Magdalenom. Nisu joj ni u čemu protuslovili. Bez ikakva razmišljanja, s nemirom u srcu, otrčaše do groba, da se osobno uvjere u istinitost Magdalenine izjave. Budući da je ljubljeni učenik, Ivan, bio mlađi – prvi je stigao na grob, ali nije u njega ušao. Sačekao je starijeg Šimuna. Oni uđoše i uvjeriše se. Ne samo da je kamen s groba dignut, nego je grob ostao prazan, a na mjestu gdje je bilo Gospodinovo tijelo ostali su samo ubrus i povoji. Osobno se osvjedočiše da Gospodina nema u grobu.
Tračak je nade zasjao na obzoru njihovih duša, prisjetili su se riječi koje je Krist govorio o svom uskrsnuću, ali još nisu bili sigurni da je Krist uskrsnuo, sve dok im se On sam nije javio.
Vijest o Kristovu uskrsnuću doživjet će svoj vrhunac tek kad se objavi skupini od pet stotina ljudi. Od tada stvarnost Njegova uskrsnuća postaje temelj vjere, ne samo za apostole koji postadoše svjedoci njegova uskrsnuća, nego će to biti temelj vjere za sve kršćane, za sve naraštaje do svršetka svijeta. Nije uzalud veliki apostol Pavao uskliknuo: „Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo.“ (1 Kor 15,14)
Povijest nam, pak, govori da mnogi tada, i kasnije kroz stoljeća do dana današnjega, ne povjerovaše u Krista uskrsloga. Oni ostadoše u tami svoje nevjere, jer se ne žele susresti s Uskrslim. A svaki onaj koji traži Uskrsloga, koji se želi s njime susresti, naći će ga, povjerovat će u njega i u njemu će naći život.
Dragi vjernici, ne smijemo sebi dozvoliti da razne tame našeg života budu jače od Kristove svjetlosti, jer On sam je svjetlost svijeta (usp. Iv 8,12a). Ne smijemo sebi dozvoliti da zavodljivosti ovoga svijeta, razne životne navezanosti i strasti vlastitog tijela budu jače od Kristove ponude, od želje za susret s Njim.
Nevjera apostola Tome raspršila se na koljenima pri susretu s Uskrslim, kada je Krist osmoga dana nakon svog uskrsnuća ponovno došao među apostole. Toma je tada uskliknuo: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Usp. Iv 20, 24-29) I Tebi je, dragi vjerniče, ovaj Uskrs ponuda za susret s Uskrslim, koji bi se trebao najprije dogoditi u Tvojoj savjesti, u dubini Tvoje osobnosti, u Tvojoj otvorenosti povjerenju prema Bogu. I kada se taj susret s Uskrslim ostvari u Tvojoj osobnosti, lakše ćeš onda ostvarivati i svoje odnose prema njegovoj Crkvi, prema sakramentima, prema molitvi. Naš odnos prema Crkvi – osobito u ovoj godini svećenika pojačajmo svoje molitve za službenike Crkve. Naš odnos prema sakramentima – nastojmo se susretati sa Gospodinom u svojoj vjerničkoj praksi, redovitim primanjem sakramenata. Pojačajmo i svoj odnos Prema molitvi – imajući na srcu značaj zajedništva, jer Njegova je riječ: „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime ja sam među njima“.
U svim ovim susretima s Uskrslim postat ćeš sretnijim čovjekom. Budi svjestan da tek kad si sretan, možeš iskreno čestitati Uskrs i sa drugim podijeliti uskrsnu sreću. Na taj način čestitanje postaje razmjena sreće, koja tom razmjenom raste. Neka Tvoje uskrsne čestitke nadvisuju sve rođendanske, imendanske čestitke, čestitke za položene ispite, diplome, čestitke za sklapanje braka i druge, jer sva naša čestitanja svoje ishodište nalaze u uskršnjoj radosti.
Još jednom Vama, dragi vjernici, svim ljudima dobre volje koji su još uvijek u traženju Boga, želim i kličem od srca - Sretan Uskrs! S osobitom radošću upućujem uskrsnu čestitku kršćanima istočnog obreda s kojima danas zajedno slavimo Kristovo uskrsnuće: Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo!
Sve Vas pozdravlja, Kotor, o Uskrsu, ILIJA, biskup"
Sretan vam Uskrs!
Puninu značaja sadržaja Svetkovine Uskrsa trebamo tražiti u Radosnoj vijesti Evanđelja, koju nam apostol Ivan stavlja na razmišljanje: „Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“ (Iv 20,1) Njezina tjeskoba i uznemirenost nakon onog prvog Velikog Petka potakle su je na posjet Kristovu grobu. Tamu tuge koja je zahvatila njezinu dušu nije raspršila svjetlost ranog jutra. Bol, koja je razdirala njenu dušu, još je više porasla. Strašan prizor Isusove smrti nije mogla zaboraviti. Na grobu doživljava novo razočaranje, kamen s groba je dignut, u grobu nema njezinog Učitelja. Grob je prazan! Ta ju je spoznaja natjerala na bijeg, mora s nekim podijeliti svoj strah, pošla je k Šimunu Petru i onom drugom učeniku kojega je Isus ljubio. Reče im: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše.“ (Iv 20, 2b) U očaju izrekla je svoju sumnju.
Dvojica apostola nisu se upustili u dijalog s Marijom Magdalenom. Nisu joj ni u čemu protuslovili. Bez ikakva razmišljanja, s nemirom u srcu, otrčaše do groba, da se osobno uvjere u istinitost Magdalenine izjave. Budući da je ljubljeni učenik, Ivan, bio mlađi – prvi je stigao na grob, ali nije u njega ušao. Sačekao je starijeg Šimuna. Oni uđoše i uvjeriše se. Ne samo da je kamen s groba dignut, nego je grob ostao prazan, a na mjestu gdje je bilo Gospodinovo tijelo ostali su samo ubrus i povoji. Osobno se osvjedočiše da Gospodina nema u grobu.
Tračak je nade zasjao na obzoru njihovih duša, prisjetili su se riječi koje je Krist govorio o svom uskrsnuću, ali još nisu bili sigurni da je Krist uskrsnuo, sve dok im se On sam nije javio.
Vijest o Kristovu uskrsnuću doživjet će svoj vrhunac tek kad se objavi skupini od pet stotina ljudi. Od tada stvarnost Njegova uskrsnuća postaje temelj vjere, ne samo za apostole koji postadoše svjedoci njegova uskrsnuća, nego će to biti temelj vjere za sve kršćane, za sve naraštaje do svršetka svijeta. Nije uzalud veliki apostol Pavao uskliknuo: „Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo.“ (1 Kor 15,14)
Povijest nam, pak, govori da mnogi tada, i kasnije kroz stoljeća do dana današnjega, ne povjerovaše u Krista uskrsloga. Oni ostadoše u tami svoje nevjere, jer se ne žele susresti s Uskrslim. A svaki onaj koji traži Uskrsloga, koji se želi s njime susresti, naći će ga, povjerovat će u njega i u njemu će naći život.
Dragi vjernici, ne smijemo sebi dozvoliti da razne tame našeg života budu jače od Kristove svjetlosti, jer On sam je svjetlost svijeta (usp. Iv 8,12a). Ne smijemo sebi dozvoliti da zavodljivosti ovoga svijeta, razne životne navezanosti i strasti vlastitog tijela budu jače od Kristove ponude, od želje za susret s Njim.
Nevjera apostola Tome raspršila se na koljenima pri susretu s Uskrslim, kada je Krist osmoga dana nakon svog uskrsnuća ponovno došao među apostole. Toma je tada uskliknuo: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Usp. Iv 20, 24-29) I Tebi je, dragi vjerniče, ovaj Uskrs ponuda za susret s Uskrslim, koji bi se trebao najprije dogoditi u Tvojoj savjesti, u dubini Tvoje osobnosti, u Tvojoj otvorenosti povjerenju prema Bogu. I kada se taj susret s Uskrslim ostvari u Tvojoj osobnosti, lakše ćeš onda ostvarivati i svoje odnose prema njegovoj Crkvi, prema sakramentima, prema molitvi. Naš odnos prema Crkvi – osobito u ovoj godini svećenika pojačajmo svoje molitve za službenike Crkve. Naš odnos prema sakramentima – nastojmo se susretati sa Gospodinom u svojoj vjerničkoj praksi, redovitim primanjem sakramenata. Pojačajmo i svoj odnos Prema molitvi – imajući na srcu značaj zajedništva, jer Njegova je riječ: „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime ja sam među njima“.
U svim ovim susretima s Uskrslim postat ćeš sretnijim čovjekom. Budi svjestan da tek kad si sretan, možeš iskreno čestitati Uskrs i sa drugim podijeliti uskrsnu sreću. Na taj način čestitanje postaje razmjena sreće, koja tom razmjenom raste. Neka Tvoje uskrsne čestitke nadvisuju sve rođendanske, imendanske čestitke, čestitke za položene ispite, diplome, čestitke za sklapanje braka i druge, jer sva naša čestitanja svoje ishodište nalaze u uskršnjoj radosti.
Još jednom Vama, dragi vjernici, svim ljudima dobre volje koji su još uvijek u traženju Boga, želim i kličem od srca - Sretan Uskrs! S osobitom radošću upućujem uskrsnu čestitku kršćanima istočnog obreda s kojima danas zajedno slavimo Kristovo uskrsnuće: Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo!
Sve Vas pozdravlja, Kotor, o Uskrsu, ILIJA, biskup"
